Neki roditelji od svoje dece zahtevaju stvari koje su daleko iznad njihovih mogućnosti. Ovakvim svojim ponašanjem kod deteta izazivaju osećaj da će svaki put kada započne neku aktivnost doživeti neuspeh. Ideja o neuspehu i misao o mogućem pritisku koji će roditelji vršiti nakon tog neuspeha izaziva kod deteta osećaj koji može da dovede do bunta protiv roditelja, ili ako se dete povuče, do pojave stida.
Protiv stidljivosti se treba boriti podsticajnim stavom u odnosu na dete od najranijeg uzrasta.
- Ukoliko se ne pozabavimo ovim fenomenom i ne pomognemo detetu, stidljivost može da preraste u socijalnu anksioznost, koja se u adolescenciji i kasnije u životu manifestuje tako da se stide da pokažu svoje mišljenje pred profesorima, vršnjacima i drugim ljudima, plaše se konfrontacije. To su deca koja nisu dovoljno sigurna u sebe, koja nisu dobila od porodice dovoljno podrške i nemaju dovoljno samopouzdanja. Plaše se da će biti odbačena i ismejana – objašnjava porodični psihoterapeut Filipović, i dodaje da je ključna uloga roditelja.
- Osnovni pravac podrške u porodici je da podstiču detetovu ljubav prema samom sebi. Treba mu davati podsticaj i pohvale, što predstavlja veliki problem kod nas. Naime, roditelji decu češće kritikuju nego što ih hvale, a posledica toga je manjak samopouzdanja. Protiv stidljivosti se treba boriti podsticajnim stavom u odnosu na dete od najranijeg uzrasta – ističe Ljiljana Filipović.
Značaj porodice
Veliki uticaj na detetovu sigurnost imaju i sami odnosi u porodici koji treba da budu harmonični. Ako u porodici preovlađuju konfliktni odnosi, dete se može naći u rascepu između roditelja koje voli, što može rezultirati pojavom zatvorenosti, povučenosti. U tom slučaju ne ustručavajte se da se obratite porodičnom psihoterapeutu.
Izvor: http://zelenaucionica.com/