PČELICE su danas ponovo bile glumci. Ovoga puta pomogle su nam lutkice, pa smo imali pravo malo lutkarsko pozorište u učionici.
Danas smo se malo igrali savitljivim žičicama, pućkicama (tako mi zovemo pom-pom kuglice) i ''mrdajućim'' okicama. Veoma jednostavan materijal za oblikovanje, a mogućnosti su neiscrpne. Mi smo pravili životinjice, čudovišta iz mašte i još ponešto. Igranje ovakvim materijalom doprinosi razvoju mašte i kreativnosti, ali i razvoju motorike šake. Pored toga, lako se može više puta upotrebiti, jer se preoblikovanjem dobija neka nova figurica, privezak ili nešto drugo. Neke ideje... izvor: zelenaucionica.com Cilj domaćeg zadatka je da pomogne učenicima da zapamte i razumeju ono sto su naučili u školi tog dana. Na ovaj način se deca lakše uče da budu nezavisna, odgovorna, da unaprede veštine planiranja i raspoređivanja vremena, što su ključne stvari za uspeh u stvarnom svetu. Napravite odgovarajući ambijent
Vašoj deci je potreban tih, dobro osvetljen prostor u kojem neće biti ometanja i odvlačenja pažnje. Trebalo bi da to bude isto mesto svakoga dana, bilo da je to trpezarijski sto ili radni sto u njihovoj spavaćoj sobi. To podrazumeva ugašen televizor i za vas. Šta više, iskoristite to vreme da i sami u tišini radite na nekom od vaših” zadataka”, bilo da je to plaćanje računa, čitanje novina ili planiranje idućeg dana. Postarajte se da je materijal neophodan vašoj deci za izradu domaćeg zadatka na dohvat ruke, što podrazumeva i olovke, papire, bojice ili bilo šta drugo. Mlađa deca treba da rade domaći kada stignu iz škole, dok im je gradivo još sveže i kada još uvek imaju dovoljno energije. Pripremite deci užinu i pričajte sa njima o tome kako su proveli dan, a onda ih uputite da rade domaći. Isplanirajte im vannastavne aktivnosti za kasnije da bi deca prvo završila domaće. Za početak, treba im staviti do znanja da je domaći važniji od časova plesa, treninga ili karatea, ili bilo kojeg drugog hobija kojem su vaša deca posvećena van škole. Zapamtite, deca mogu biti premorena posle svih vanskolskih aktivnosti, pa tada ne bi mogla da budu koncentrisana na učenje i rad. Vreme pred spavanje nije vreme kada treba da se na brzinu završava domaći. To nije vaš domaći, već njihov Roditelji moraju da budu uključeni u domaći kako bi videli šta njihova deca uče i koliko dobro savladavaju gradivo koje treba da savladaju. Biti u blizini dece dok rade domaći vam omogućava da posmatrate eventualne frustracije svoje dece i da ih podstaknete da naprave pauzu u radu kada i ukoliko im je potrebna. U svakom slučaju, nikako ne radite domaći umesto vaše dece, već ih uputite ako vidite da se bore sa nečim. Vi želite da oni steknu osećanje ponosa i dostignuća sami. Vi budite pozitivni i uzbuđeni. Stavite deci do znanja koliko “odraslo” je to sto imaju domaće i koliko ste vi ponosni na njih. Pokušajte da ih ubedite da je “zabavno” da budu u stanju da urade zadatak koji im je poveren. Ako vi vidite domaći kao obavezu i kao nešto što se kosi sa njihovim ličnim rasporedom, oni će usvojiti vaš stav. Dozvolite im da vam pokazuju svoje radove, nagradite ih za završene zadatke i uvek to radite sa osmehom. Roditelji su često u nedoumici kada je u pitanju pravilno nagrađivanje dece. Koliko je previše? Koliko je premalo? Šta je bitnije - kvantitet ili kvalitet nagrade? Iako ne postoji tajna formula, stručnjaci tvrde da je razumevanje gde, kad i kako pohvaliti ili nagraditi, važan alat u odgajanju samopouzdane dece. Kako roditelji obično nagrađuju? Svi roditelji nagrađuju svoju decu kad su dobra u školi, kada dobro odigraju utakmicu ili naprave impresivan dvorac u pesku, kad urade nešto “izvarendno”, a u većini slučajeva to nešto je zapravo sitnica. Danas je vaspitavanje sušta suprotnost onom što je nekad bilo, kada su roditelji bili mnogo strožiji i dešava se da roditelji ponekad preteruju sa pohvalama i nagrađivanjem. Dajući svojoj deci previše pohvala i nagrada, roditelji misle da grade dečije samopouzdanje, dok ustvari čine potpuno suprotno. Nekako roditelji veruju da nagrađivanjem pozitivno utiču na samopouzdanje deteta, ali postavljanje deteta na pijadestal dok je ono još malo, može da proizvede usporeni razvoj. Previše pohvala može učiniti da se dete plaši da rizikuje i proba nove stvari, iz straha da neće ostati na pijadestalu na koji su ga roditelji postavili. Osim toga, konstantno hvaljenje, odnosno nagrađivanje šalje poruku detetu da mora da gleda u svoje roditelje radi validacije i tako ono stalno biva okrenuto njima. Previše pohvala može da ima i suprotan efekat i kad se deci pružaju na neiskren način. Sa druge strane, nedovoljno pohvala i priznanja mogu biti podjednako štetni. Dete će steći utisak da nije dovoljno dobro, ili da roditeljima nije stalo do njega i kao rezultat toga možda neće videti nikakvu svrhu u trudu i težnji da se dostigne određeni rezultat. Koja je to prava doza nagrađivanja? Stručnjaci tvrde da je kvalitet nagrađivanja važniji od kvantiteta. Ako je nagrađivanje iskreno i skoncentrisano na trud, a ne na rezultat, nagradu možete je davati detetu onoliko često koliko i zaslužuje verbalnu pohvalu. Posebno bi trebalo da prepoznamo kada se dete dodatno potrudi i natera sebe da radi više, ali je najbitnije zapamtiti da nagrađujemo proces, a ne sam rezultat. Vaš sin možda nije najbolji igrač u košarkaškom timu, ali ako je svakog dana na terenu, trebalo bi da nagradite njegov trud bez obzira da li njegov tim pobeđuje ili gubi. Nagrađivanje rada, a ne rezultata takođe znači da prepoznajete trud vašeg deteta kad je očistilo baštu, sredilo sobu, napravilo večeru ili završilo domaći iz matematike. Bez obzira na to kakav je scenario, nagrada bi trebalo da se daje za svaki poseban slučaj i proporcionalno uloženom trudu. Evo nekoliko primera koji demonstriraju kako nagrada odgovara dostignuću: 1. Ako je vaše dete odgovoran učenik koji na primer, ima dobre ocene iz matematike, trebalo bi da prepoznate njegove dobre školske navike, ali ne preterujte sa pohvalama svako veče, kada sedne da uči, ako je to njegova normalna rutina. Dajte nagradu detetu kad uradi nešto posebno što nije njegova svakodnevica. 2. Ako vaša ćerka uči da vozi bicikl dve nedelje i nakon toga i uspe, dajte joj nagradu zato nije odustala. 3. Kad vaš sin u zabavnom parku isproba neku od stvarno zastrašujućih atrakcija, možete mu reći da je hrabar i avanturističkog duha, ali nemojte ga nagrađivati, jer se on i nije baš namučio. Zapravo se samo zabavljao. Kad vaše dete učini taj poseban napor koji zaslužuje nagradu, svakako ga možete nagraditi onim čime mislite da zaslužuje, ali svi stručnjaci se slažu da to ne bi trebalo da bude novac. Deca bi trebalo da budu samomtivisana, a ako kažete detetu da ćete mu dati 500 dinara ako dobije peticu na kontrolnom, onda je razlog iz kog dete uči novac, a ne pozitivan osećaj uspeha. Dok davanje novca i nije najpametnija ideja, slavljenje dečijeg uspeha, posvećenog rada i dostignuća se preporučuje. Izlazak na sladoled ili ručak nakon dobijanja knjižice, ili izvođenja školske predstave je dobar način da se proslavi detetovog trud i rad. Nagrađivanje ima važnu ulogu u izgradnji samopouzdanja, ali postoje neke stvari koje bi trebalo da znate pre nego što počnete da aplaudirate svome detetu. Budite jasni. Umesto da kažete detetu da je dobar košarkaš, recite mu da je lepo bacio loptu i odlično odigrao odbranu. Jasnoća pomaže deci da se poistovete sa svojim posebnim veštinama. Budite iskreni. Pohvala bi trebalo uvek da bude iskrena. Deca mogu da prepoznaju kad je pohvala neiskrena, a kada to uvide vi gubite kredibilitet. Osim toga, tada postaju nesigurni, jer više ne veruju u vaše pozitivne reči i biva im teško da prepoznaju kad ste stvarno mislili ono što ste rekli, a kad ne. Ohrabrite nove aktivnosti. Nagradite decu što probaju nove stvari, uče da voze bicikl ili da vezuju pertle i zato što se ne plaše da će pogrešiti. Ne nagrađujte očigledno. Potrudite se da ne preterate u nagrađivanju: vaše dete je pametno, lepo, nadareno, talentovanu… Roditelji mogu često da budu zaneseni, ali ako dete konstantno sluša hvale, one počinju da zvuče prazno i postaju beznačajne. Pohvalite dete kad zaista to i mislite. Recite detetu da vidite koliko naporno uči, jer mu to pomaže da uvidi da vi kao roditelj prepoznajete njegov trud. Takođe, to mu daje do znanja da vidite razliku između toga kada se trudi, a kada ne. Skoncentrišite se na proces. Nagradite dete za trud i naporan rad, a ne za nasleđene talente. Neće sva deca biti sjajni sportisti ili brilijantni učenici, ali deca koja naporno i predano rade imaju poseban talenat, koji će im omogućiti da postignu mnogo toga u životu. Naše vredne PČELICE, Marija, Vera, Teodora, Mihajlo, Maša i Isidora, osvojile su ČITALAČKE ZNAČKE. BRAVO!!! Luka je doneo medalju iz Slovenije, sa turnira u hokeju.
BRAVO!!! |
Rođena sam u Lazarevcu, gde sam završila osnovnu školu i gimnaziju.
Školovanje sam nastavila na Učiteljskom fakultetu u Beogradu. Kao profesor razredne nastave radim od 2004. Od 2005. godine deo sam kolektiva OŠ "Janko Veselinović" iz Beograda. Laureat sam Nagrade grada Beograda za oblast obrazovanja za 2016. god. Autor sam knjige za decu "Mia Lavandula", objavljene na srpskom i engleskom jeziku. Kategorije
All
Arhiva
January 2021
Kreativne ideje
|