U današnjoj emisiji "Peđolino Kids +" svoje kreacije od otpadnog materijala prikazali su učenici naše škole.
Neki modeli biće izloženi na Oktobarskom salonu u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu.
U današnjoj emisiji "Peđolino Kids +" svoje kreacije od otpadnog materijala prikazali su učenici naše škole. Neki modeli biće izloženi na Oktobarskom salonu u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu.
0 Comments
Može li se uopšte izraziti u procentima koliko glupljom i nesposobnijom smatramo svoju decu mi danas? Piše: Jovana Papan Moj otac rođen je 1941. godine. Ako se za ijednu generaciju može reći da je odrastala u teškim uslovima, bila je to njegova. Ta deca stvarno su bila „preopterećena“. Užasi rata, obnova zemlje… nebrojeni od njih bili su siročići, živeli su sa bliskim iskustvom smrti, siromaštvo je bilo opšte…
Za zimski raspust u trećem razredu osnovne škole, daleke 1950. godine, njegova učiteljica zadala im je da napamet nauče pesmu „Ženidba Dušanova“, najdužu od svih epskih pesama u anotologiji junačkih pesama. „I svi ste je naučili napamet“? pitala sam ga kad mi je to jednom pomenuo. „Pa naravno, morali smo“ konstatovao je, kao da ga pitam glupost. Ove zime, moja ćerka koja ide u peti razred takođe je dobila za lektiru narodne epske pesme. „Koje pesme ste dobili?“ pitala sam. „Uroš i Mrnjavčevići, Zidanje Skadra… i ako neko može, celu Ženidbu Dušanovu“ „Ako može da je nauči napamet?“ pitala sam. „Ne, da je pročita celu“ odgovorila je kao da je pitam glupost. Dakle, u roku od 60-ak godina, od toga da smatramo učenika trećeg osnovne sposobnim da nauči napamet pesmu dugačku 21 stranu, stigli smo do toga da učenika petog razreda smatramo nesposobnim da pročita istu tu pesmu. Može li se uopšte izraziti u procentima koliko glupljom i nesposobnijom smatramo svoju decu mi danas? Svakako, možemo mi da diskutujemo o tome da li je zaista potrebno da deca uče napamet Ženidbu Dušanovu, ali ne verujem da bi iko osporio činjenicu da bi danas svi bili zgranuti i čak razjareni kada bi nešto tako od dece bilo traženo i da se ni nastavnik u petom razredu ne bi dobro proveo da to uradi, a kamoli učiteljica trećeg razreda! Suština je u tome da smo mi odlučili da naša deca nisu dorasla takvim izazovima, i da nam deca, na žalost, veruju. Moraju – mi smo roditelji. Ako mi ne vidimo više u njima, ko će videti? Svakodnevno me u očaj bacaju scene iz vrtića u koji odvodim dete. Već dugo obraćam pažnju na to kako izgleda preobuka kada deca stižu u vrtić ili kreću kući, i tek povremeno doživim da vidim da se neko dete samo izuva, oblači, da odnese svoje cipele ili jaknu na mesto, ili da ih samo uzme iz ormarića. Bukvalno me do suza dovode roditelji koji tretiraju decu kao da su hendikepirana, ne samo nesposobna da to sama urade, već i nesposobna da makar budu mirna dok roditelji to rade za njih. Dok majke kleče pred njima i pokušavaju da im navuku cipele, ona se šutiraju, ujedaju, krevelje, trče okolo sa jednom patikom i jednim rukavom u jakni… Ne bih želela nikog da uvredim, ali često se zapitam, da li bi kada bi neki roditelj iz onih 50-ih sa početka priče ušao u naš vrtić, zar ne bi pomislio da je došao u neku ustanovu za decu sa specijalnim potrebama? Ne samo što se očekivanja od dece neprestano smanjuju, ona se smanjuju sve brže. Priredbe u vreme dok su moja starija deca išla u vrtić, pre 6-7 godina, bile su priredbe na kojima se sasvim lepo recitovalo, pevalo, dok se sada sve svodi na pokušaje uz brojene prekide i sufliranja , iza kojih slede ovacije kakve ne bi zaslužila ni Širli Templ. Svi kao da su izgubili entuzijazam i nadu da nešto može biti od naše dece, pa je sve postalo dovoljno dobro. Jedino čime nikada nismo zadovoljni jeste – koliko su jela, i koliko toplo su obučena. Nema više ni zimovanja sa vrtićem. Pre sedam godina, mlađa grupa – sve trogodišnjaci – sa vaspitačicom je bez problema provela sedam dana na planini. Sada su putovanja sa mlađom grupom čak i ukinuta, a i u srednjoj grupi nemoguće je sakupiti dovoljno dece čiji roditelji veruju da njihova deca mogu da prežive bez njih nedelju dana. Da, i novac je problem, ali ni izbliza toliki, koliki je problem brižljivo negovana bespomoćnost dece. Za kraj, opet jedno poređenje. Ovaj put, između četvorogodišnjaka iz našeg vrtića koji nikad sami nisu obuli patofne, i četvorogodišnjeg Ričarda Brensona, britanskog milijardera koji se trenutno bavi razvojem kosmičkog turizma. Umesto da ga juri sa jaknom po vrtiću ili ga hvali što danas nikog nije ujeo, Brensonova majka je jednog dana, kada je imao četiri godine, zaustavila auto i uputila ga da sam pronađe put do kuće, dobrano udaljene, što je i uradio. To mu je, kako kaže, ulilo samopouzdanje koje je obeležilo čitav njegov, neverovatno uspešan život. Može li se uopšte izraziti u procentima koliko pametnijim i sposobnijim je ona tada smatrala svoje dete, nego što mi smatramo svoju decu danas? Preuzeto sa: www.detinjarije.com Fitnes trka u Zagrebu, koja je juče održana, sigurno će biti zapamćena i po našoj Pčelici Luki.
Pokazao je šta znači upornost, borba i vera u sebe. Vratio se sa dve medalje - zlato na 1000 m i bronza na 5000 m ! BRAVO, Lule!!! Juče su učenici OŠ "Janko Veselinović" snimali emisiju "Peđolino kids +" i ponovo se družli sa sjajnim domaćinom Peđolinom. U emisiji je učestvovalo oko 60 učenika naše škole. Predstavili su svoje kreacije, koje su sa velikom radošću i predanošću stvarali. Za kvalitet kostima veliku zahvalnost dugujemo i roditeljima koji nam pružaju odličnu podršku u svakoj akciji. Emisija će biti emitovana u nedelju, 31. maja u 10h, na Naša TV. Repriza je u subotu, 6. juna u 8:30 na BN TV i na Naša TV od 10h. U projektu je učestvovalo 14 učiteljica i 10 odeljenja/grupa: I rared Zoranka Božić I/5, Marija Mutavdžić i Ana Lazić - boravak II razred Jelica Ristić II/1, Jelena Todović II/2, Maja Arsenović II/5, Milena Kostadinović i Božana Škundrić - boravak III razred Milena Glišić - boravak IV razred Radmila Jakovljević IV/1, Mirjana Mišić IV/2, Marija Bastić IV/3, Dragica Banić IV/4, Ankica Nikolić IV/5 Danas su gosti Jutarnjeg programa na RTS-u bili učenici naše škole. Učesnici manifestacije Trešn Fešn ulepšali su studio pojavivši se u svojim fantastičnim kreacijama od otpadnog materijala. Pokazali su šta se sve može napraviti od materijala koji svi imamo u kući, a obično ga posmatramo samo kao običan otpad. U razgovoru sa Anom Babić, učiteljica Maja Arsenović govorila je o važnosti ovakvih poduhvata za obrazovanje najmlađih. Predstavljeni su ekološki projekti koji se sprovode u OŠ "Janko Veselinović", ali su najavljene i nove akcije. Nakon emisije, od ekipe koja je realizovala Jutarnji program, škola je dobila pohvale za veliki timski rad, angažovanost i kvalitet predstavljenih kostima.
Naše školsko dvorište danas se pretvorilo u modnu pistu. Na manifestaciji ''Trešn Fešn'' svoje kreacije prikazali su učenici od I do IV razreda, kao i njihove učiteljice. Pokazali smo da otpad nije đubre, već odličan materijal za kreativno stvaralaštvo. Naučili smo kako kvalitetno da utrošimo slobodno vreme, primenili znanja stečena iz mnogobrojnih predmeta, rešili da još snažnije čuvamo svoju planetu od zagađenja. Dan prepun radosti, osmeha i kreativnosti je za nama! BRAVO za sve učesnike i sve one koji su deci pomogli da danas blistaju! Delić atmosfere... još fotografija uskoro... Učenici mlađih razreda danas su učestvovali na opštinskom takmičenju ''Poligon spretnosti''.
Ekipe II, III i IV razreda iz naše škole osvojile su tri druga mesta. BRAVO za sve naše ekipe! Za dobar plasman na krosu, upornost, trud, vredan rad i uspeh na svim poljima,
naša Pčelica Acika osvojio je medalju. BRAVO!!! Danas je održan kros u našoj školi. U konkurenciji devojčica II razreda,
naša Pčelica Daria osvojila je treće mesto. BRAVO!!! Da otpad nije đubre pokazaćemo na manifestaciji TREŠN FEŠN, koja će biti održana u našoj školi 22. maja 2015. Od različitih materijala, koje inače samo bacimo u kantu za otpatke, kreirali smo suknje, haljine, košulje, majice, mantile, rajfove, torbice, obuću, kape, nakit... Preko 200 učesnika prikazaće na reviji u školskom dvorištu svoje modele od plastičnih i papirnih kesa, novina, kartona, folija, perlica, čepova, čaša, papira, traka i dr. Neke od naših kreacija
Ovih dana prikupljali smo plastične čepove od različite ambalaže i malo se igrali njima. Napravili smo sliku, a sve što nam je preostalo ubacićemo u kutiju i tako se priključiti akciji "Čepom do osmeha", koja je pokrenuta i u našoj školi. Humanitarna akcija recikliranja čepova ima za cilj prikupljanje sredstava za pomoć deci sa invaliditetom ili sa nekom smetnjom u razvoju u obrazovno školskom procesu. Ova akcija ima trostruku ulogu - otpad se reciklira, misli se o svojoj sredini i razvija se humanost i solidarnost kod dece i ljudi. Prikupljajte i vi čepove - nekome može značiti mnogo! Pravo iz Botaničke bašte, Luka je u petak otišao na put, da bi se tokom proteklog vikenda trkao na rolerima u Kranju i Zagrebu.
Doneo je dve medalje! BRAVO!!! Danas smo posetili Botaničku baštu "Jevremovac", koja se nalazi u srcu Beograda. Saznali smo šta je Japanski vrt i mnogo detalja iz japanske kulture, upoznali biljke koje rastu u džungli i pustinji, čuli interesantne priče o Josifu Pančiću i Pančićevoj omorici, videli biljku mesožderku, opipali čileansku jelu, kafu, maslinu, vodeni zumbul, limun, ginko bilobu, stablo banane i još mnogo toga. Sedam roditeljskih grešaka koje sprečavaju decu da uspeju u životu Roditelji osećaju da su uspeli u životu onda kada gledaju uspehe svoje dece i raduju im se. Ovo je dokaz da seme koje su posadili u njihovim dušama i umovima daje dobar rod. Nažalost, vrlo često iz dobre namere i želje da stimuliše i motiviše dete, roditelj zapravo izazove sasvim suprotan efekat. Vodeći stručnjak, psiholog, autor čak 25 bestselera i osnivač i predsednik organizacije koja se bavi prepoznavanjem i usmeravanjem budućih lidera, Tim Elmore, tokom svog istraživanja, otkrio je neke uobičajene greške koje prave roditelji tokom vaspitanja i podizanja svoje dece. Ove greške imaju nesagledive posedice na razvoj dece, izgradnju njihovog poverenja u sopstvene sposobnosti, ograničavanje njihove šanse za uspeh u karijeri i privatnom životu. 1. Ne dozvoljavamo deci da preuzmu rizik Živimo u modernom svetu punom opasnosti, a strah da će izgubiti svoju decu, ili da će ih neko povrediti tera roditelje da ih prezaštićuju. Evropski psiholozi su otkrili da ona deca koja se ne igraju na ulici, igralištu, po parkovima, koja nisu padala, povređivala kolena i dobijala poneku čvorugu, imaju veće šanse da, u tinejdžerskom dobu, pate od fobija. Svaki put kad padnu i malo oderu koleno ili dlan, deca shvataju da je to sasvim normalna stvar. Bol koji prolazi. Nešto što oni mogu da prevaziđu. Tinejdžerski ljubavni jadi jedna su od najtežih emotivnih situacija u životu. Baš zato bi svaki tinejdžer trebalo da ih proživi i kroz njih očvrsne, testira i podigne granice svoje emotivne snage i, konačno, postigne emotivnu zrelost koja će mu sutra omogućiti normalan brak. Svaki put kad na sebe preuzmemo njihov rizik, preuzimamo i odgovornost za nisko samopoštovanje koje ih čeka u budućnosti. 2. Prebrzo priskačemo deci u pomoć Današnja generacija mladih nije razvila iste veštine kao deca pre tridesetak godina. Danas roditelji svojoj deci prebrzo priskaču u pomoć u svakoj iole težoj situaciji, uskraćujući im time dve važne stvari: potrebu i snagu da se sami snađu i sreću koju svako od nas oseti kada prevaziđe neki problem samostalno. Pre ili kasnije, deca će se uvek neko biti tu da bije njihove bitke i rešava njihove probleme: „Ako i napravim neku grešku ili ne postignem cilj, odrasli će popraviti situaciju i pretrpeće posledice”. Iako nesvesno, roditelji baš ovu poruku šalju svojoj deci svki put kada nešto urade umesto njih, bio to domaći zadatak, skupljanje igračaka ili sklanjanje tanjira iz kojeg je dete doručkovalo. 3. Nagrađujemo i odajemo priznanja olako Generacijom baby-boomera, počela je da se širi i inicijativa za podizanje samopoštovanja kod dece. Ideja je bila odlična, ali na pogrešan način realizovana. Početkom osamdesetih taj pokret je stigao i u škole i od tada na zapadu svako dete na različitim takmičenjima bude okićeno nekom medaljom, peharom ili zahvalnicom. Da se niko ne bi osećao inferiorno ili lošije od drugog. Kod nas se ovo ogleda u broju vukovaca i odlikaša koji je daleko od realnog. Međutim, posle nekog vremena, dete će shvatiti da, zapravo, to što je dobio pehar ili neku diplomu i nije nešto posebno jer takav isti ima još 10 njegovih drugara. Na ovaj način smo medveđu uslugu učinili i onom detetu koje je priznanje zaista zaslužilo, jer će njegov trud biti izjednačen sa trudom ostalih koji nisu zavredili isto priznanje, ali i detetu koje će pogrešno verovati da je postiglo sjajan rezultat, iako bi za takav trebalo još mnogo rada i truda. 4. Nagrađujemo uspehe svoje dece materijanim stvarima Svako dete čeka mnogo problema s kojima će se susresti tokom života, a prepreka njivovom uspešnom prevazilaženju je razmaženost u detinjstvu. Da biste svojoj deci pomogli, na njihove zahteve recite nekad i “ne” ili “ne sada” , kako bi naučili da se bore da ispune svoje želje i potrebe. U porodicama sa više dece, roditelji smatraju da nije korektno jedno dete nagraditi, a ostale da izostavi. S druge strane, nagraditi ih sve nije realno. Zbog takvih situacija, deca ne dobijaju priliku da nauče veoma važnu lekciju – da uspeh zavisi od naših napora i dela. Razmislite dva puta pre nego što nagradite dete posetom tržnom centru. Na taj način im šaljete samo jednu poruku – da su materijalne stvari jedino za šta se vredi boriti. A kada je odnos s decom zasnovan isključivo na materijalnim podsticajima, oni neće osetiti nikakvu unutrašnju motivaciju, kao ni bezuslovnu ljubav. 5. Ne delimo s njima greške iz svoje prošlosti Doći će dan kada će tinejdžer želeti da “pusti svoja krila” i da sam ispravlja svoje greške, a odrasli treba da mu dopuste da to učini. To ne znači da im nećemo pomagati sa se orijentišu na nove stvari i događaje. Delite s decom svoje greške koje ste pravili kada ste bili njihovih godina, ali izbegavajte prekomerna moralisanja o pušenju, alkoholu i drogi. Svako preterivanje nosi rizik od kontraefekta. Deca bi trebalo da budu spremna da se suočavaju s nevoljama života i da budu u mogućnosti da snose posledice odluka koje donose. Recite im šta ste osećali kada ste bili u sličnim situacijama, šta vas je vodilo u vašim akcijama, kakve ste lekcije naučili. 6. Mešamo inteligenciju i talenat sa zrelošću Inteligencija se često koristi kao pokazatelj zrelosti deteta. Shodno tome, roditelji veruju da je pametno dete spremno da se suoči sa stvarnim svetom. Nije tako. Na primer, neki profesionalni sportisti ili zvezde Holivuda, iako su veoma talentovani, umešani su u javne skandale. Ne računajte da imate talentovano dete u svemu. Ne postoji formula na osnovu koje ćete znati kada je savršen trenutak da pružite detetu više slobode u određenoj oblasti. Umesto toga, postoji jedno korisno pravilo: posmatrajte vršnjake svoje dece. Ako primećujete da su nezavisniji od vaših mališana, verovatno bi trebalo da svom detetu pružite više slobode i podstaknete njihovu samostalnost. 7. Ne poštujemo sopstvena pravila Roditelji moraju biti primer svojoj deci. Rečenica: “To ti ne smeš, ali mama sme jer je velika” izaziva samo revolt. Takođe, dobro pazite svoje ponašanje jer, deca vas ne slušaju šta pričate, već gledaju šta radite. I analiziraju. I, o ne, oponašaju! Ako sami ne poštujete pravila koja uspostavljate, ne očekujte to ni od dece. I još nešto, pokažite deci šta znači biti srećan i radost tražiti u pomaganju ljudima oko nas kojima je pomoć potrebna. Radite tako da bi za vama ostali samo dobra dela i dobri ljudi, i vaša deca će isto učiniti. Sedam pravila dobrog vaspitanja Vaspitanje mališana nekada se čini kao nemoguća misija, posebno u materijalističkom savremenom svetu, gde ih vrebaju “opasnosti” sa svih strana. Posebno je važno da budete dobri roditelji deci od treće do sedme godine, jer tada “udarate temelje” na kojima će oni kasnije graditi svoj životni put. U tom uzrastu klinci su jogunasti, nemirni, pokušavaju da ustanove ko je glavni i ko se pita u porodici za šta, pa je neophodno da odredite granice, preko kojih ne smeju da idu. Kada je disciplina u pitanju, dečji psiholozi savetuju sledeće… 1. “Pravila igre” odredite na vreme, jasno stavite do znanja šta se sme, a šta ne. Nemate prava da ih kaznite što su se igrali sa loptom u sobi, ako im pre toga niste objasnili da to ne radi. Ali, kada ustanovite pravila, dosledno ih se pridržavajte. 2. Nikada nemojte da obećavate nešto što ne možete da ispunite, bilo da je u pitanju nagrada ili kazna, jer vas deca neće shvatati ozbiljno. 3. Svako omalovažavanje partnera, prepirke i neslaganje oko disciplinskih mera i pravila ponašanja u vaspitanju, zbunjuju mališane i umanjuju autoritet oba roditelja. 4. Ako uradiš to, dobićeš čokoladu (gledaćeš crtani, vodiću te u park), često kažu roditelji. Ali, podmićivanje je samo trenutno efikasno, a sledeći put će dete otvoreno odbiti da se povinuje zahtevu starijih ako ne dobije nagradu. 5. Vaspitne mere nije tema o kojoj se razgovara i pregovara sa decom, oni su mali i ne shvataju posledice svog ponašanja, pa ne bi trebalo da nameću želje i pravila. 6. Nikada nemojte da popustite kada deca plaču, kmeče, vrište, dure se, bacaju se po podu, kako bi im roditelji ispunili želje. Ostanite smireni, ali “čvrsti” i dosledni, pa drugi put neće biti tih scena jer će shvatiti da to kod vas “ne pali”. 7. Uvek imajte na umu da ste vi najveći uzor svojim potomcima. Ako ne želite da lažiraju bolest jer neće u vrtić, nemojte ni vi tako da eskivirate posao i društvene obaveze. Psovke, povišen ton, durenje, cinične opaske su verovatno “pokupili” kod kuće. S. M. Preuzeto sa zelenaucionica.com
|
Rođena sam u Lazarevcu, gde sam završila osnovnu školu i gimnaziju.
Školovanje sam nastavila na Učiteljskom fakultetu u Beogradu. Kao profesor razredne nastave radim od 2004. Od 2005. godine deo sam kolektiva OŠ "Janko Veselinović" iz Beograda. Laureat sam Nagrade grada Beograda za oblast obrazovanja za 2016. god. Autor sam knjige za decu "Mia Lavandula", objavljene na srpskom i engleskom jeziku. Kategorije
All
Arhiva
January 2021
Kreativne ideje
|